Izgubljeni u prijevodu, pronašli se u Hrvatskoj

Featured image

Hrvatska je lijepo i ugodno, ali prije svega sigurno mjesto za život, složili su se sudionici panela Izgubljeni u prijevodu, četvorica stranaca koji već godinama žive u Hrvatskoj. Amerikanac Cody McClain Brown došao je u Hrvatsku iz Oklahome prije sedam godina. Predaje engleski za novinare na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

‘Došao sam zbog ljubavi, ali ostao sam zbog juhe. Hrvatska je stvarno jaka u juhama’, kaže Brown. O svom životu u Hrvatskoj napisao je dvije knjige. Jedan od glavnih likova njegova je punica, koja ni nakon sedam godina sa zetom ne razgovara na engleskom pa je on morao naučiti hrvatski.

Irac John Brady u Hrvatsku je došao prije tri godine zbog posla u BAT-u. Nijemac Julian Oehrlein upravo je u Hrvatskoj odlučio prije šest godina pokrenuti startup tvrtku Oradian, gdje sada radi 130 ljudi.

‘Sva moja očekivanja su nadmašena. Najviše mi smeta što svima ostalima sve smeta i što je ljudima u Hrvatskoj trava uvijek zelenija u tuđem dvorištu. Žalopojke o prometu su mi smiješne, jer promet je u mnogim velikim gradovima puno gori nego u Zagrebu. Nedavno su mi bili prijatelji iz Montreala. Nisu se mogli načuditi kako je u Zagrebu sve blizu i kako je lako doći. Ljudi su ovdje srdačni prema strancima, a mnogi govore engleski pa još nisam imao ni potrebe naučiti hrvatski’, kaže Oehrlein. Brady je iz istog razloga u tri godine uspio naučiti tek nekoliko rečenica na hrvatskom, među kojima su ‘Ja sam Irac’ i ‘Još jedno pivo’. ‘Hrvati su doista srdačni prema strancima, osim ako vozite automobil s hrvatskom registracijom pa ne znaju da ste stranac. Vjerojatno je to zato što stranaca još uvijek nema tako mnogo, osim za Advent u Zagrebu. Tada se i ja kao stranac žalim što ima toliko stranaca. Najveća prednost Hrvatske u odnosu na Irsku je klima, ali i sigurnost. Kad mi djeca odu sama u kino u Zagrebu, bezbrižan sam. Bojim se da smo u Irskoj to izgubili’, rekao je Brady.

Najduže je u Hrvatskoj Australac  Paul Suchar, partner u KPMG Croatia, koji kaže da se Hrvatska u 22 godine koliko je ovdje silno promijenila. I njemu je osjećaj sigurnosti najveća prednost. ‘Jednom sam u Zagrebu na ulici susreo skupinu skinheadsa. Išli su ravno prema meni, ja sam se uplašio i sklonio u stranu. Svi su mirno prošli pokraj mene, a zadnji od skinheadsa čak mi je rekao hvala’, ispričao je Suchar, koji je u Zagrebu pronašao veliki broj Australaca hrvatskog podrijetla.

Iako se sva četvorica žale na kompliciranu birokraciju u Hrvatskoj, Suchar ističe da se stvari mijenjaju na bolje, dok Oehrlein kaže da prepreka u poslovanju ima svugdje. Na pitanje bi li ostali zauvijek u Hrvatskoj, Suchar kaže da 22 godine boravka takvu namjeru već potvrđuju. Oehrlein bi volio živjeti i drugdje, ali ne isključuje mogućnost da bi se na kraju vratio u Hrvatsku, kao i John Brady.  Za Browna nema dileme. ‘Ne planiram se vratiti u Ameriku. Zapravo volim Donalda Trumpa, jer mi je olakšao odluku da se nikada ne vratim. Dapače, i moja mama bi se rado preselila u Hrvatsku, jer ovdje ljudi jedni drugima pomažu. U Americi nema takve empatije u međuljudskim odnosima’, rekao je Brown