Neki novi klinci. Oni razmišljaju izvan okvira, krše pravila i stvaraju nove biznise

Featured image

Mladi su lijeni, nezainteresirani i samo bulje u svoj pametni telefon? Sudionici panela ‘Na mladima svijet ostaje… čim o tome stariji donesu odluku’ potpuno su nas u to razuvjerili. ‘Mi smo tolerantniji, pokretači promjena koje vode k boljem svijetu, više volontiramo i društveno smo odgovorni. Mi smo optmistična generacija koja je sposobna za velike stvari, ali nam stariji koji vuku konce moraju pomoći u tome. Ako nas ne budete slušali, mogli biste propustiti dosta dobrih ideja, poručila je 18-godišnja Alma Džafić, članica debatnog kluba zagrebačke II. Gimnazije.

Za sudjelovanje Ante Tonija Debelića na panelu, organizatori su morali tražiti dozvolu jer je ovaj Riječanin još uvijek maloljetan. A ipak, sa svojih 17 godina vlasnik je tvrtke čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko milijuna dolara i za koju se investicije u sljedećoj godini procjenjuju na milijun dolara. Ideja o GrowCityju, sustavu za uzgoj hrane bilo gdje u svijetu bez obzira na vanjske uvjete, pala mu je na pamet na proljetnim praznicima. Počeo je izostajati iz škole i raditi na projektu. I dok su ga svi već počeli proglašavati propalitetom, Anti su roditelji pružili podršku. GrowCity je proglašen najboljom srednjoškolskom start-up idejom u Hrvatskoj, jednom od 50 najboljih start-up ideja na svijetu po izboru World Business Angels Investments foruma, a po izboru časopisa Express, Ante je proglašen jednim od 100 hrvatskih reformista.

‘Moj savjet svima je da razmišljaju van okvira, krše pravila i rade na svojim idejama, poručio je Toni.

Matej Lončarić iz 24sata sa 17 godina je smislio ideju Joombosa koji je označio revoluciju u medijskom svijetu. Lončarić je kazao da ga dugo nitko od naređenih nije ozbiljno shvaćao niti razumio o čemu on to priča, no kad je konačno dobio priliku, Joomboos je nizao uspjeh za uspjehom. Priznaje da danas, s 31 godinom, ni on ne razumije uvijek ove ‘nove klince’, no poučen svojim primjerom, uvijek ih rado sasluša.

Tamara Kojić, aktivistkinja iz Srbije s prijateljem je pokrenula projekt ‘Kilometar kose’. U frizerskim salonima u 55 mjesta u Srbiji prikupljaju kosu i doniraju ju za perike za djecu oboljelu od karcinoma. Kad su počinjali prije tri godine, nitko ih nije ozbiljno shvaćao niti želio pomoći. 

‘U komunikaciji online svi su nam ukazivali povjerenje, no kad bi se našli licem u lice, mislili su da smo samo dvoje studenata koji pojma nemaju što rade. Sve smo morali sami raditi.  Ja sam pokrenula našu prvu Facebook stranicu tako da sam guglala ‘how to’. Kad vidite nas mlade da visimo na mobitelu, možda radimo i nešto pametno. Ne slažem se s naslovom ovog panela. Ja sam pripadnica bezobrazne generacije. Neću čekati da nam vi date ono što nam treba od vas, mi smo to već uzeli’, kazala je Tamara i poručila da je generacijski jaz imaginaran konstrukt kojeg se zajedno moramo osloboditi.

– Kilometar kose je uspješan projekt, a zamislite koliko bi uspješan bio da smo skupa na njemu radili, zaključila je.